Pokušavali su ga spasiti na sve moguće načine. Josip Broz Tito jeo je hranu za astronaute koju su mu posebno dopremali iz Houstona. Osobni liječnik i batler prisjećaju se posljednjih sati njegova života...
Dok je još bio pri svijesti, Tito je uporno odbijao amputaciju iako je bilo evidentno da je gangrena zahvatila lijevu potkoljenicu.
"Čim smo stigli u Ljubljanu, otišli smo pravo u Klinički centar i napravili snimke arterija na lijevoj nozi, a zatim otišli na Brdo kod Kranja. Pošto je situacija na arterijama bila loša, predložili smo predsjedniku operaciju što je on odbio. Mi smo tada pozvali na konzultaciju profesore DeBakeya iz SAD-a i Knjazova iz Moskve. DeBakey je predložio amputaciju, a ako Tito ne pristane na to, ostavio nam je jednu protezu za premošćivanje krvnog suda, s malim izgledima na uspjeh. Kako je on uporno odbijao amputaciju, pokušali smo napraviti premošćenje protezom koju nam je ostavio DeBakey. Ova operacija, kao što se i očekivalo, nije uspjela, a on je i dalje odbijao amputaciju. Tek kad je vidio svoju potkoljenicu koja je bila plava s velikim plikovima na koži, rekao je ‘radite što treba’", ispričao je za tjednik Express dr. Predrag Lalević, koji je punih 16 godina bio Titov osobni liječnik.
"Ja sam ga na kraju skinuo s aparata koji su ga držali na životu, ali ni u šali se ne može reći da sam ga ja ubio. Deset minuta prije toga bio je mrtav. Nije mu bilo spasa", kazao je doktor Lalević.
Kaže kako Tito nije imao posebnih zahtjeva što se tiče hrane.
"Mi smo servirali različito meso, različite priloge, salate, sve je bilo na pladnju. Nismo mu nikad stavljali na tanjur. Samo je jednom odbio jelo. Donijeli smo puževe, a on je rekao: ‘O ne, ja baš ne bih jeo puževe.’ A sjećam se jedne anegdote kasnije kad su Jovanka i Tito već bili razdvojeni. Ona je bila na jednoj adresi, a on na drugoj. Bila je to neka večera izvan protokola. On je uzeo nešto malo i rekao konobaru: ‘Šaljite ovo Jovanki.’ Bio je vrlo pažljiv, To je znak da nije htio prekinuti s njom, iako su ga neki političari pritiskali", kaže slovenski kuhar koji se o Titovoj prehrani posebno brinuo pred smrt, kad je završio u bolnici u Ljubljani.
Išao sam u bolnicu vidjeti gdje bi mogli spremati hranu, ali znate kako je to u bolnici - oni spremaju pet tisuća obroka. Izgleda kao da rade na traci. Kuhinja je bila već derutna, nisu ništa ulagali u nju. Četiri mjeseca vozili smo hranu s Brda kod Kranja u bolnicu. Mi smo brinuli za prehranu predsjednika i liječničkog konzilija. Moja supruga Metka je sve zapisivala. Ima i danas zapisano koliko je žlica pojeo za svaki obrok, jer se sve mjerilo u kalorijama. Kad nije više išla hrana, dobili smo hranu iz NASA-e iz Amerike, konzerve za astronaute. Hranili smo ga dokle god je mogao jesti, a zatim se prešlo na infuziju. Metka se brinula i za uređenje sobe, da bi se ugodno osjećao - prisjetio se Jože Oseli, osobni batler u posljednjim Titovim danima.
Izvor: https://direktno.hr
0 Primjedbe