4. Maja 1980. Tito je preminuo u bolnici u Ljubljani, a na njegovu je sahranu došlo više od 200 najviših dužnosnika i poznatih osoba iz 127 zemalja. Iz svijeta podijeljenog Hladnim ratom došli su državnici oba bloka. Na sahrani je bilo oko 700 tisuća ljudi, što je čini jednom od najposjećenijih pogreba nekog državnika u 20. stoljeću.
Točan datum njegova rođenja nije poznat, ali se rođendanom smatra 25. Maja 1892., kada je tijekom njegove vladavine slavljen tzv. Dan mladosti. Rođen je u Zagorju, u Kumrovcu. Sudjelovao je u Prvom svjetskom ratu, ranjen je i zarobljen 1915. u Rusiji. U njegovoj biografiji spominje se da je tamo sudjelovao u Oktobarskoj revoluciji.
Filmska biografija
Nakon toga se 1920. vratio u Kraljevinu SHS te odmah postao članom Komunističke partije. 1937. postao je i njenim sekretarom. U Drugom svjetskom ratu predvodio je Partizanski pokret te su, pod njegovim vodstvom, partizani ne samo oslobodili velika područja od Nijemaca i Talijana, nego i proveli komunističku revoluciju.
Tito je na čelu Jugoslavije proveo 35 godina tijekom kojih je od te balkanske države uspio napraviti snažnu i vrlo utjecajnu zemlju. Sam je bio vrlo utjecajan, posebice u međunarodnim odnosima, osnovavši Pokret nesvrstanih u sklopu kojega je uspješno balansirao između zavađenih hladnoratovskih strana.
Međutim, stanje u unutarnjoj politici bilo je nešto teže jer se Jugoslavija ipak sastojala od više republika koje su se s vremenom postajale sve nezadovoljnije statusom unutar Federacije te se sve više pokušavale izboriti za nacionalne interese. Stanju unutar države nisu pomagali ni represija te zatvaranje neistomišljenika. Jedna od najcrnjih mrlja na njegovu ugledu je “križni put” tj. pokolj ustaša, domobrana, četnika, Nijemaca i drugih kod Bleiburga i na putu kroz Jugoslaviju 1945. Različiti povjesničari različito pišu o broju žrtava, ali sigurno je da ih je stradalo više desetaka tisuća.
Njegovu smrt povjesničari smatraju početkom kraja Jugoslavije.
0 Primjedbe