Jedan od njih je advokat Toma Fila, koji se dvije i po decenije pravnim putem borio da nekadašnja prva dama ostvari svoja prava, dobije penziju, dokumenta, ličnu imovinu…
Poznati beogradski advokat se, u nedavnom razgovoru za Njuzvik, prisjetio susreta i razgovora sa Jovankom Broz – ženom koja će, po svemu sudeći, zauvek ostati velika misterija.
Do njihovog prvog susreta došlo je nakon Titove smrti, kada je ona, povodom ostavine, došla kod Filinog oca Filote.
LIČANKA KOJA JE POSTALA SIMBOL
„Došla je kod nas 1983. godine, a našu kancelariju joj je, kako nam je tada rekla, preporučio Tito. Rekao joj je: ‘Ako ti se ikada nešto desi, idi kod Filote File, on se nikoga ne boji.
’ Nakon smrti mog oca, željela je da ja nastavim da je zastupam. Tako je i bilo. Ona je na mene, od početka do kraja, ostavljala utisak da je žrtva. I ona jeste žrtva. A bila je prelijepa žena, imala je urođeno plemićko držanje, bila je ponosna Ličanka, osoba koja je držala do sebe…
Vjerujem da bi bolje prošla da je htjela da savije kičmu i opredijeli se za nekog od pretendenata na Titov tron.
„Siguran sam da nije imala ni političke aspiracije, niti je imala odgovarajuće obrazovanje da bi upravljala državom. A nedostajao joj je i onaj najvažniji stub – okruženje koje bi je podržalo“, kaže Fila.
VOLJELA TITA DO LUDILA
A koliko je Jovanka bila vjerna i odana Titu, videlo se tokom posete Francuskoj, kada je otkriveno da ona sa sobom nosi oružje.
„Došlo je do incidenta – na balu je iz Jovankine torbe ispao pištolj, a obezbjeđenje je to brže-bolje pokušalo da prikrije. Tito je, dakle, imao veliko povjerenje u nju, ona je bila posljednja linija njegove odbrane, pa je zato kod sebe držala mali pištolj za likvidacije.
Ako sve službe zakažu, ona je trebalo da ga zaštiti svojim životom, da pogine za njega… Ona je Tita voljela do ludila i nikako se ne može reći da je s njim bila iz interesa.“
Do presudnog trenutka u obračunu „malih titića“ – kako Fila naziva one koji su pokušavali da naslijede Tita – sa Jovankom došlo je 1977. godine.
To se zbilo na Brionima, pred Titov put u Kinu, kada je na važnom sastanku odlučeno da on prvi put u posjetu nekoj državi ide bez supruge. Brozova je tada ministra unutrašnjih poslova Franju Herljevića upitala šta se to zapravo dešava.
„Njegov odgovor je bio brutalan, ali i prostački. Rekao joj je: ‘Lička ku*vo, sada ćemo se obračunati s tobom. Samo još da otkrijemo tvoje veze’“, navodi Fila.
Od tada, ona više nikada nije videla Tita jer joj to nije bilo dozvoljeno.
„Tito se potom iselio iz kuće u Užičkoj. Ona je pokušavala da dođe do njega, ali nije uspjevala. Izmišljotina su priče da je kasnije, kada je Tito bio u bolnici, došla u Ljubljanu, tražeći da je primi, a on je to, kao, odbio. On je umro, a nisu se vidjeli.“
PODMETANJE TUŽBI ZA RAZVOD BRAKA
Fila navodi i da su Titu više puta pokušavali da podmetnu da potpiše tužbu za razvod braka, pa su to čak činili i dok je bio u bolnici, ali je on to svaki put odbio da učini. Jovanka je sve znala i tumačila to kao suprugovu ljubav i poštovanje prema njoj.
Ubrzo nakon Titove smrti, ona je izbačena iz kuće u beogradskoj Užičkoj ulici u kojoj je sa njim živjela 35 godina. Istjerana je tokom noći, uz prijetnju pištoljem i, kako je sama tvrdila, bez bilo kakvih stvari.
Kasnije se ispostavilo da je ipak dobila 40 koleta sa stvarima, a poslije dvije godine borbe dali su joj i neku garderobu, ali sa rasparanim porubima i manžetnama jer su tražili skrivene mikrofilmove – optuživali su je, naime, da radi za tajnu službu, pa su želeli da vide dokle dosežu njene veze.
Uzeli su joj dokumenta, pa čak i telegrame saučešća, kao i fotografije na kojima je Tito, a dali su joj one na kojima je ona sama.
„Nisu htjeli da se vidi da je ona ikada postojala. Pokušali su da očiste Titovu biografiju, i to tako da pokažu da Jovanka nije ni postojala, htjeli su da naprave postavku u Muzeju 25. maj tako da nje nigdje ne bude, pa bi ljudi stekli utisak da je Tito bio momak“, kaže Fila.
„Nakon što je izbačena iz kuće, sef je nasilno otvoren. Tu je bila veoma važna dokumentacija, ali i jedno Titovo pismo koje je tu ostavljao uvek kada bi kretao na neki put. Govorio joj je: ‘Ako mi se nešto desi, pročitaj ovo.
’ Kada bi se vratio s puta, uzimao bi to pismo nazad kod sebe i vraćao ga je opet prilikom sljedećeg putovanja. Ona nikada nije pročitala sadržaj pisma, nije ga otvorila.
A to pismo je, kako shvatam, bilo zapravo neka vrsta političkog testamenta. Ali, eto, nakon otvaranja sefa, tom pismu se gubi trag, neko ga je vidio i brže-bolje sklonio“, otkriva Fila.
NAPRAVILI CIRKUS OD SAHRANE
Sumirajući utiske o Jovanki Broz, Fila kaže da je ona u svemu bila posebna ličnost i da će mu u sećanju ostati onakva kakva je bila poslije Tita – sama.
„I dalje je bila vrlo lijepa žena, ponosnog držanja, sa izraženim ličkim akcentom, beskrajno nesrećna što nije imala djecu i neizmjerno sretna što je živjela svoju najveću ljubav uz Tita. Djecu nisu imali, kako mi je sama rekla, zato što Tito to nije želio.“
Saradnja Jovanke Broz i Tome File završena je 2011, jer su, zbog savjetničke funkcije koju je imao u Vladi Srbije, ovom advokatu osporili pravo da je zastupa pred sudom.
Dvije godine kasnije, tačnije 20. oktobra 2013, Titova udovica je preminula, ali Fila nije otišao na njenu sahranu u Kući cvijeća zato što je „od toga napravljen cirkus“.
„Takođe, pojavila se i ožalošćena familija, koja za 20 godina nijednom nije našla za shodno da me pita šta ja radim, kako sve to ide… Dan posle sahrane sam otišao i sam položio cvijeće na njen grob.
Želio sam da se u osami oprostim od nje, kao što sam u osami sjedio u fotelji preko puta nje, u svojoj kući, i bio jedini s kojim je tada dijelila svoju usamljenost.
Pamtiću je kao usamljenu ženu. Jer osim mene, jedno vrijeme nikog nije imala. Kada nikog nije bilo, kad je bilo teško i svi su se razbježali, ja sam bio uz nju.“
Toma Fila je svoja sejćanja na Jovanku Broz i godine provedene kao njen pravni zastupnik izneo i u svojoj knjizi „Završna riječ“ (izdavač „Vukotić medija“), u kojoj je opisao i druge sudske slučajeve iz svoje bogate karijere.
(novi.ba)
1 Primjedbe
Jovanki je bilo ponuđeno absiolutno slobodan život u Sloveniji , kao što je bio i živeo ga Ranković ! E neće Lićanka iz Beograda nikako . Pa neka živi među svojima!
OdgovoriIzbriši