Svjetska politika je sve više išla ka podjeli na dva bloka i to je prijetilo sukobima koji su mogli dovesti do nesagledivih posljedica. Najveća opasnost za mir u svijetu je izbila sredinom 20-tog vijeka sa Kubanskom krizom. Sve je počelo provokacijom SAD-a i zapadnih zemalja instaliranjem nuklearnih bojevih glava na samu granicu sa državama Varšavskog pakta u Zapadnoj Njemačkoj. Kao odgovor sovjetskih političara na tu provokaciju uslijedilo je instaliranje istih raketa na Kubu. Situacija je postala kritična i pretio je novi svjetski sukob sa nesagledivim posljedicama ali je na kraju pobijedila razumnost sovjetskih rukovodilaca koji su pristali na povlačenje nuklearnog oružja sa Kube.
U takvoj situaciji hladnog rata, kad su sukobi velikih sila svakog časa mogli da kulminiraju, drug Tito je poveo politiku koja je počela da okuplja zemlje koje su bile protiv podjele svjetskih zemalja na političkoj osnovi. Počeo je da se rađa pokret nesvrstanosti.
Drug Tito je istakao dva politička gesla koja su obišla svijet: miroljubivu saradnju i nesvrstanost. Tako je u svim zemljama koje su se borile da izađu iz jarma i pritisaka bogatih zemalja, odjeknule Titove riječi kao jedina prihvatljiva istina i put za budućnost. Ideja nesvrstanosti je postala jedna od najdragocjenijih tekovina poslijeratnog vremena.
Drug Tito je rekao o tome slijedeće:
" Pitanje nezavisnosti malih i srednjih zemalja je krupna stvar. I nesvrstanost tu igra značajnu ulogu. Ta velika uloga u prvom redu dolazi do izražaja kroz Ujedinjene nacije. Jer, vidite, sad u njima dominiraju nesvrstani. Tamo su, na primjer, neke odluke, donesene i prihvaćene, koje, recimo, SAD teško progutaju. Ne bi htio više da ponavljam, ali nesvrstane zemlje mnogo su učinile svojom principijelnom politikom, politikom nezavisnosti, nemiješanja, politikom koegzistencije.
Što znači koegzistencija? Ona ne podrazumijeva neku učmalost, da tako kažem, životarenje države sa državom, nego aktivnu suradnju. Neki veliki nisu bas jako oduševljeni sa nesvrstanošću, ali iako bi htjeli nesvrstane zemlje ignorirati, ne mogu ih spriječiti u aktivnosti. One mogu još da igraju još veću ulogu."
Velika je uloga druga Tita u organizovanju u pokret nesvrstanih. Tako je 1961. god održan u Beogradu skup nesvrstanih poznat kao Beogradska konferencija nesvrstanih.
Bio je to prvi korak u organizovanju nesvrstanih zemalja koje budućnost svijeta su vidjele u uzajamnom poštovanju, prijateljstvu i dobro susjedskim odnosima. Drugi skup je bio u Kairu 1964 a treći u Lusaki 1970. godine. Ideja je svakim danom poprimala sve veću popularnost i tako se pretvorila u svjetski pokret. U Lusaki se okupilo predstavnika iz skoro polovine zemalja iz cijelog svijeta u kojima je živjela ukupno trećina svjetske populacije. Tada su druga Tita sa pravom nazivali "putnik mira". U miroljubivim misijama obišao je cijeli svijet i vidjeli su ga milioni ljudi na tim putovanjima.
Od 1944. godine, kad je kao predsjednik Nacionalnog komiteta i Vrhovni komandant NOV Jugoslavije otputovao u Italiju da se susretne sa Winstonom Churchillom, pa do kraja 70-tih godina drug Tito je na vise od 140 putovanja posjetio 58 država. U mnogim tim zemljama je bio srdačno dočekan i cijenio se njegov doprinos za mir u svijetu.
Iz svega tog se izvodi zaključak da se Tito može sviđati ili ne sviđati mnogima isto kao i što se dvadeseti vijek može nekome sviđati ili ne sviđati ali oni idu zajedno i drug Tito će uvijek ostati dio dvadesetog vijeka.
0 Primjedbe