Priča o 'Heroju'

Tog 21. avgusta 1967 godine u Splitu bilo je veoma svečano – mnoštvo radnika splitskog brodogradilišta okupilo se na obali ispred velike hale posebnog dijela splitskog škvera – BSO (Brodogradilišta specijalnih objekata). U unutrašnjosti te hale u protekle dvije ipo godine postepeno je gradjeno čudo - najnovija dizel-električna podmornica projektantske oznake B-71, prva potpuno samostalno razvijena, konstruisana i izgradjena jugoslovenska podmornica.

Ovaj ratni brod koji je za to vrijeme bio izuzetno moderne koncepcije, razvio je Brodarski institut iz Zagreba, sa glavnim projektantom, inženjerom Žarkom – Fedjom Alujevićem na čelu. Dvadeset prvog avgusta 1967 novoizgradjena podmornica, trebalo je da bude porinuta.

I dok je gomila radoznalih radnika vani jedva čekala da vidi kakvo će to čudo da izadje iz velike i dobro čuvane hale i sklizne sa navoza u more, u unutrašnjosti hale pozdravni govor držao je kum nove podmornice – komandant JRM, admiral Mate Jerković:

„Dajem ti ime „Heroj“! Podji sretno u svoj element i plovi na čast i slavu naše domovine!“ – uputio je admiral Jerković novu podmornicu u more uz tradicionalno razbijanje boce šampanjca o njen pramac. Trenutak kada je umjesto pjenušca, pramac podmornice zalilo more, a sve to pozdravile sirene svih brodova u Splitu i aplauz okupljenih gledalaca, sa posebnim uzbudjenjem pratio je tada 36-togodišnji poručnik bojnog broda Tomislav Drašković. Njemu je pripala čast da bude prvi – probni komandant nove podmornice i čovjek koji će obaviti sva njena prototipska testiranja prije nego što „Heroj“ bude zvaničnu uvršten u Flotnu listu JRM.

Sa ne manjim uzbudjenjem ovaj vitalni 81-godišnjak prošle je nedjelje u Tivtu ponovno gledao svoj stari ratni brod – 45 godina nakon porinuća, oko „Heroja“ koji danas počiva na obali kao muzejski eksponat u krugu tivatske marine Porto Montenegro, ponovno se okuplja gomila radoznalaca, privučenih nesvakidašnjom prilikom da iz neposredne blizine vide, dodirnu i dožive ovaj i sada impozantan 50,4 metara dug, 4,7 metara širok i 9,75 metara visok ratni brod težak 706 tona.

Medju stotinjak ljudi koji su se ispod „Heroja“ okupili prije nekoliko dana kada je u Tivtu promovisana monografija „Podmorničarstvo Jugoslavije“, bio je i penzionisani kapetan fregate Tomislav Drašković, prvi komandant prve samostalno razvijene i napravljene jugoslovenske podmornice. On danas živi u Splitu, mjestu rodjenja „Heroja“ koji je medjutim, u Tivtu imao svoj drugi dom.

„Mislim da je podmornica „Heroj“ ovdje našla svoje pravo mjesto. Svoj radni vijek je odradila, puno toga doživjela i preživjela i smatram da joj je ovdje u Tivtu gdje je desetljećima održavana i remontovana, zaista pravo mjesto da ona kao spomenik podsjeća na prošla vremena, one i lijepe i teške trenutke kada smo bili zaista jaka pomorska sila.“ - priča za „Vijesti“ Tomislav Drašković dok teško sakriva emocije koje ga, kao i svakog pravog pomorca, obuzimaju u ponovnom usretu sa brodom koji je ostavio dubok trag u njegovom životu i karijeri.

U očima starog podmorničara nije teško nazrijeti začetak suza dok se u tami noći, na platou pred zgradom Muzejske zbirke Porto Montenegra, nazire ogromna tamna silueta podmornice P-821 „Heroj“ koju je Tomislav Drašković krajem ljeta daleke 1967 godine, po prvi put poveo u njen prirodan ambijent – modre dubine Jadrana.

Već iskusan podmornički komandant sa podmornice P-802 „Sava“ (u Drugom svjetskom ratu potopljene italijanske podmornice koju je potom izvadila, obnovila i u svoju flotu uvrstila JRM), Drašković je 1967, izabran za probnog komandanta nove jugoslovenske podmornice koja se radjala iza dobro zatvorenih vrata hale BSO u Splitu.

„Moj zadatak je bio da novu podmornicu kao prototip, temeljno testiram, dovedem do limita u svakom mogućem smislu i detaljno provjerim prije nego što bude uvrštena u flotu JRM i prije nego što država naruči gradnju drugih podmornica tog tipa. To dugotrajno i obimno ispitivanje smo uspješno izvršili na zadovoljstvo svih koji su bili uključeni u ovaj projekat, bez nekih posebnih incidenata.“ - objašnjava Drašković prisjećajući se medjutim, dva takva vanredna dogadajaja tokom ispitivanja nove podmornice. Prvi je bilo pucanje oplate tzv. lakog, odnosno hidrodinamičkog trupa podmornice na njenom tornju - mostu, nastalo prilikom opitovanja podmornice u vožnji maksimalnom brzinom u podvodnoj plovidbi.

„Dubina je bila 20 metara, brzina je postupno povećavana, podmornica je besprekorno slušala komande, a kada je brzinomjer pokazao maksimalnu brzinu od 15,3 čvora, začuo se jak prasak i lomljava. Nastao je trenutak neizvjesnosti jer niko nije znao što se dogodilo, a ja sam glavnom inženjeru samo kratko rekao - ode most! Zbog načina na koji su se slomili i zaglavili komadi stakloplastične oplate razvaljenog mosta, podmornica je dobila pozitivan trim, pamac se naglo uzdigao i za nekoliko sekundi velikom brzinom je probio površinu mora.

Kada se podmornica umirila na površini izašli smo napolje i vidjeli da je moja sumnja bila tačna i da se, zbog neke manje greške u sklapanju materijala, stakloplastična oplata mosta „rascvjetala“ i polomila pod hidrodinamičkim silama uzrokovanim maskimalnom brzinom podmornice u podvodnoj plovidbi.“ - prepričava Drašković najozbiljniji incident sa testiranja „Heroja“ prije 45 godina. Druga vanredna sitaucija desila se nešto kasnije kada je ispitivana maksimalna dubina ronjenja podmornice u tzv. Jabučkoj kotlini na srednjem Jadranu.

Podmornica se još nije bila spustila na svoju maksimalnu dubinu ronjenja, kada je na dubini od 190 metara, pod pritiskom mora, popustila jedna brtva u torpednom prostoru na pramcu podmornice. Jak mlaz vode pod pritiskom od skoro 20 atmosfera, raspršen u vodenu prašinu, prodirao je u prostor izmedju torpednih cijevi. Na trenutak su zlokobne misli prostrujale u glavama svih podmorničara sa „Heroja“ koji su posumnjali da je možda popustio tzv. čvrsti trup podmornice - jedino što stoji izmedju njih i sigurne smrti u imploziji podmornice uzrokovanoj ogromnim hidrostatičkim pritiskom mora na toj dubini.

„Moja reakcija je bila uobičajena kao i svakog drugog podmorničkog komandanta u toj situaciji – naredjeno je povećanje brzine, hidroplani postavljeni u položaj za izronjavanje i kako je „Heroj“ polako kretao ka površini Jadrana i dubina se smanjivala, tako je i prodor vode u pramčani prostor bivao sve manji, pa se sve srećno završilo.“ - prisjeća se Drašković koji je skoro godinu dana temeljno ispitivao „Heroja“ odradivši sa tom podmornicom i prva torpedna gadjanja, prije nego što je P-821 zvanično uvrštena u Flotnu listu JRM na svečanosti 10. septembra 1968. godine.

U naredne skoro 23 godine aktivne službe prije nego što je zauvijek izvučena iz mora na obalu 1991 godine u Tivtu, podmornica „Heroj“ je imala ukupno 726 plovidbenih dana, čak 910 ronjenja i prešla je ukupno 46.659 nautičkih milja, što je ekvivalent plovidbi dva puta oko zemaljske kugle. Najviše eksploatisana jugoslovenska podmornica tokom ta dva desetljeća obavila je ogroman broj zadataka, od kojih se o nekima oni koji su njome plovili, i dan-danas nerado izjašnjavaju.

Naime, podmornice su zbog svoje osnovne karakteristike – teškog otkrivanja - izuzetno pogodne za povjerljive misije prikupljanja obavještajnih podataka pri čemu nerijetko zalaze i u teritorijalno more drugih država. Jedan zadatak koji je „Heroj“ izvršio, članovi njegove nekadašnje posade danas ipak sa neskrivenim ponosom priznaju – aprila 1974. ova podmornica je u reonu Monte Gargana, na samoj ivici teritorijalnih voda Italije, na izvidjačkom zadatku sačekala i djelimično pratila brodove Šeste flote američke Ratne mornarice koji su plovili ka sjevernom Jadranu radi održavanja vježbe sa brodovima RM Italije. Američki ratni brodovi – nosač aviona, krstarice, razarači i ostalo, tom su prilikom bukvalno prešli preko zaronjene jugoslovenske podmornice koja je u tišini pod vodom snimala šumove njihovih propelera, ni ne otkrivši prisustvo “Heroja” u dubinama Jadrana.