Piše: Branimir Bradarić
Na desnoj obali Dunava, 15-ak kilometara uzvodno od Vukovara, smjestilo se selo Dalj. Već na prvi pogled, prema prepoznatljivoj arhitekturi i širokim ulicama, selo ne odudara od ostalih slavonskih sela u Hrvatskoj. No, mještani ponosno kažu kako nema niti manjeg sela niti značajnijeg susreta dvoje državnika posljednjih godina. Naime, nedavno je upravo u Dalju održan susret predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović i premijera Srbije Aleksandra Vučića.
Dalj je naselje bogato različitostima. Prema službenim podacima u Dalju živi oko 4.000 stanovnika, ali je ta brojka po svima, ipak, manja. Naime, posljednjih godina dobar dio mještana je odlučio otići trbuhom za kruhom u neke druge dijelove Hrvatske, Srbiju ili pak treće zemlje. Dalj je i mjesto s većinskim srpskim stanovništvom ali i „burnom i krvavom“ prošlosti. I danas su mnogim mještanima još u svježem sjećaju stradanja iz 1991. godine. Bilo je tu i ubojstava, silovanja, ratnih zločina… U prilog tome govori i spomenik poginulim redarstvenicima, pripadnicima Zbora narodne garde i Civilne zaštite koji se nalazi ispred zgrade policijske postaje.
Dalj, 25 godina od ratnih stradanja je još jedno u nizu slavonskih sela opterećenim uobičajenim svakodnevnim problemima. O ratu i ratnih stradanjima se ne priča mnogo, ali se ona ne zaboravljaju. Po medijima se ne piše o „selu slučaju“, međunacionalnim sukobima, incidentima, skidanju ili kidanju dvojezičnih natpisa… I sami mještani kažu kako se zapravo u ovome selu živi skladno i ne gleda tko je koje nacionalnosti, kakva ima krvna zrnca, koje je vjeroispovijesti…
„Ma, živi se normalno. Kod nas se ne gleda tko ide u koji kafić, tko se s kim druži, priča, ide na kavu… Ipak, svi mi jako dobro znamo tko je tko, ali se to ne potencira. Smatram kako je to zapravo jedini mogući način života. Mislim kako bi mnogi iz iskustava Dalja imali što da nauče“, kaže nam Milan S. iz Dalja s kojim smo razgovarali ispred jedne od lokalnih prodavaonica.
Dobri odnosi Srba i Hrvata
Za sebe kaže kako ne krije da je srpske nacionalnosti, ali i isto tako niti da u obitelji ima niz članova koji su Hrvati. Kaže kako je to uobičajeno te da veliki broj obitelji je „detaljno izmiješan“ tako da je bilo kakvo razvrstavanje po nacionalnosti smiješno. Dodaje kako on i sam ima nekoliko prijatelja Hrvata s kojima se svakodnevno posjećuje i druži. Uobičajena je pojava da jedni druge posjećuje za Božiće, Uskrse i druge vjerske običaje. Isto tako uobičajena pojava je i da se jedni drugi pomažu što se moglo vidjeti i tijekom ovogodišnje žetve.
„Svima, bez obzira na nacionalnost, najveći problem je nedostatak posla. Odlaze nam djeca jer u Dalju i okolici ne mogu pronaći posao. Odoše za Njemačku, Irsku… Odlaze svi bez obzira na nacionalnost i to također pokazuje da nema razlika. Kada bi bilo više posla, vjerujem kako bi i život bio puno bolji za sve, bez obzira radi li se o Srbinu, Hrvatu, Mađaru ili nekome četvrtom", kaže Milan.
Slično razmišlja i Tomislav L., Hrvat koji se srdačno pozdravio s Milanom. I on ukazuje na problem nedostatka posla koji pogađa sve jednako bez obzira na nacionalnost. Potvrđuje i riječi svoga prijatelja kako u Dalju nema incidenata.
„I kad je ranijih godina bilo nekih par sitnijih slučajeva, za njih su bili odgovorni dečki koji više ne žive u selu. Osudili su ih svi, i Hrvati i Srbi“, započeo je priču Tomislav.
Podsjeća kako je tijekom Domovinskog rata izgubio nekoliko članova obitelji, te da je i sam bio branitelj, ali i da ga to ne smeta da se druži sa Srbima.
„Meni je bitno kakav je tko čovjek, a ne tko je koje nacionalnosti“, ističe Tomislav.
Dvojezične ploče
Upitali smo ga i za postavljene dvojezične napise širom sela, za koje kaže kako mu ne smetaju.
„Bilo je malo u početku čudno vidjeti ploču s natpisom ulice s imenom i prezimenom nekoga od ubijenih policajaca da piše na latinici i ćirilici. U početku nam je to bilo čudno, ali više nije. Navikli smo“, kaže Tomislav.
S obzirom na zastupljenost Srba u Dalju, koji pripada Općini Erdut, dvojezičnost je prisutna od 1997. godine. Od tada su svi napisi institucija napisani dvojezično. Tijekom 2009. godine postavljene su i ploče s natpisima ulica na latinici i ćirilici. To je tada izazvalo određeni revolt kod mještana, ali se situacija ubrzo smirila tako da natpisi i dalje stoje.
„Bunili su se ljudi, a posebno oni čiji su članovi obitelji smrtno stradali za vrijeme rata. Rekao sam im tada da je za sve njih zapravo najveći spomenik to što neka od ulica u Dalju nosi ime po njihovom sinu, bratu, ocu… kao i da čitaju ono pismo koje žele. Takav je zakon i tu se ništa ne može. Mi smo još u vrijeme progonstva donijeli odluku da o imenima ulica u selu tako da je svaki od ubijenih policajaca dobio „svoju ulicu“. Na isti način i ja gledam ulicu Zdravka Kovčalije“, kaže nam Ivan Kovčalija koji je u vrijeme Domovinskog rata bio zapovjednik policije u Dalju.
Govoreći o sadašnjosti kaže da je situacija dobra i da nema incidenata. Potvrđuje riječi svojih sumještana prema kojima je najveći problem svih u selu nedostatak posla i činjenica da im odlaze mlade osobe „trbuhom za kruhom“.
„Mještanima najviše smetaju podgrijavanja i pametovanja odozgo i ta politička strančarenja. Mi ovdje živimo normalno. Jedni drugima pomažemo, družimo se… Među Srbima koji su otišli su i oni ekstremisti koji su u Dalju činili razna zlodjela, pa je i to dobrim dijelom razlog tome što u selu nema incidenata i problema“, kaže Kovčalija.
Ponosni na susret u Dalju
Razgovarali smo i s načelnikom Općine Erdut Jugoslavom Vesićem (SDSS) koji je bio i svojevrsni domaćin Kolindi Grabar-Kitarović i Aleksandru Vučiću. Ugostio ih je u rodnoj kući Milutina Milankovića - matematičara, geofizičara, klimatologa, astronoma, osnivača Katedre za nebesku mehaniku na Beogradskom univerzitetu, poznatog po teoriji ledenih doba - koji slovi za jednoga od najznačajnijih znanstvenika s ovih prostora. Milanković je Srbin, a rodna kuća obnovljena je sredstvima i države Republike Srbije.
„Najveći problem nam je odlazak mladih ljudi. Imamo one koji iz godine u godinu odlaze na sezonske poslove, ali i značajan broj ljudi koji su otišli u druge zemlje. Općina čini što može, ali taj problem nadilazi naše mogućnosti. Neophodno je da država učini tu konkretne korake i zaustavi egzodus“, kaže Vesić.
Za situaciji u Dalju kaže da je dobra i da nema problema kakvi se događaju u, primjerice, Vukovaru koji je također opterećen dvojezičnosti i ostavštinom ratnih zbivanja. Dodaje kako su takvi problemi najčešće politički dirigirani i to najčešće pred izbore i kada se iz nekog razloga dižu tenzije. Ističe i kako su mještani Dalja i Općine Erdut ponosni što su upravo oni imali prilike biti svojevrsni domaćini jednog takvog susreta kakav je bio onaj između Grabar-Kitarović i Vučića.
„Mislim kako je to jedna vrlo korektna priča od predstavnika obje države koji su pokazali dobru volju. Ljudi su zadovoljni što je došlo do takvoga susreta. Vide to kao jednu priliku da svoje državnike i dvije države počnu razgovarati. Hoće li biti nešto od toga ili ne nitko trenutno ne zna, ali prvi korak je napravljen. Odnosi dvije države krenuli su u boljem smjeru, a to je na naše zadovoljstvo krenulo upravo iz Dalja“, zaključio je Vesić.
Izvor: Al Jazeera
0 Primjedbe