Bačiću su tom prilikom oduzeti automobil renault 19, radiostanica, putovnica, kasetofon s dvije kasete i kožnata torba s osobnim stvarima, kako je to sve pedantno navedeno u potvrdi o oduzimanju predmeta koju je tada ispunio Milorad Grubač, “ovlašćeni starešina organa bezbednosti”. Prema presudi Apelacijskog suda, Bačiću moraju biti nadoknađeni i automobil i svi oduzeti predmeti.
‘Dezerter i špijun’
Potvrdu koju je tada dobio od “ovlašćenog starešine” Bačić je, tijekom boravka u kninskom zatvoru, sakrio u čizmu. U čizmi ju je donio i na razmjenu zarobljenika u Pakovu Selu 2. studenoga 1991., kad se napokon dokopao slobode. Već se tada, kaže, zainatio da neće stvari tek tako pustiti.
Pravni postupak pokrenuo je još za trajanja rata i prije uspostave diplomatskih odnosa, 1994. godine, podneskom uredu Vlade RH u Beogradu. Proces je počeo zahtjevom za nagodbom 2002. godine i, Nakon 10 godina, dobio je svoju satisfakciju. Ono što se činilo nemogućim pošlo mu je za rukom.
Uspio je pred sud u Beogradu kao svjedoka dovesti i “starešinu organa bezbednosti”, Milorada Grubača, za kojega su vlasti Republike Srbije tvrdile da ga ne mogu pronaći. Grubač, oficir JNA, u potpunosti je potvrdio sve navode Ivice Bačića, časnika HV-a. No, puno je važnija od istinoljubivosti Milorada Grubača bila njegova vojna knjižica.
Naime, kako se sve zbilo na području tzv. Krajine, pred sudom u Beogradu postavilo se pitanje u čije je ime Milorad Grubač oduzeo predmete, u ime JNA ili “RSK”. U Grubačevoj vojnoj knjižici jasno je stajalo da je bio pripadnik JNA. Tako dolazimo do najvažnijeg dijela presude u kojem doslovce stoji: “U konkretnom slučaju tužilac se nalazio u državini (posjedu, op.a.) pokretnih stvari koje su mu vojni organi pravnog prethodnika tužene privremeno oduzeli zbog sumnje da je dezerter i špijun.”
Savjetnica iz veleposlanstva
Apelacijski sud u Beogradu tako je priznao da je Srbija pravni sljednik Jugoslavije i JNA u građanskim sporovima. To otvara vrata i brojnim drugim građanima, koji možda negdje čuvaju potvrde o raznim oduzetim predmetima, da krenu putem Ivice Bačića.
− Kad mi je oduzet auto, zarekao sam se da ću istjerati pravdu i, evo, uspio sam. Veliku pomoć imao sam od Tončija Staničića, veleposlanika RH u Beogradu, koji je osigurao da na svakom ročištu bude prisutna savjetnica iz Veleposlanstva. Nije bilo lako, trebalo je mnogo puta putovati gore na sud, pronaći svjedoke, kako Grubača, tako i prethodnog vlasnika automobila.
Ali, eto, to je bilo čisto stvar dalmatinskog dišpeta i upornosti. Ono što je važno jest da je Apelacijski sud utvrdio da je Srbija sljednica bivše JNA, što otvara mogućnost i drugima da krenu mojim putem − kaže zadovoljni Bačić. Ugodno ga je iznenadila, kaže, ažurnost srbijanskih sudova, koji su uvijek brzo i adekvatno reagirali na svaki njegov upit, zahtjev ili podnesak.
Tijekom sudovanja, o čemu su opširno pisale i novine u Srbiji, bilo je vremena i za šalu. Tako je Bačić, nakon što je utvrđeno da Vojska Srbije nema u posjedu njegov automobil, predložio da mu prebiju dug jednim − tenkom. Do toga ipak nije došlo, pravda je zadovoljena konačnom presudom Apelacijskog suda.
Izvor : http://www.slobodnadalmacija.hr/
0 Primjedbe