Evo malo
ozbiljnije teme. Znam da niste navikli da pisem na svom blogu ovakve da
ne kazem "politicke teme" ,ali na neki nacin to su samo problemi od
kojih mi bjezimo.
Lijepo je
to na nekin nacin zaboraviti ili ignorirati ali moramo biti svjesni da
mi ne zivimo u savrsenoj drzavi i okolini i bas ponekad se moramo
vratiti u realnost i poduzeti nesto jer dosta je bilo sutnje i govorenja
"Sta se mene tice !"
Tice se svakog od nas.
Ovakvi
postova ce biti jos. I samo ovo nikakvo nije politicno misljenje ,ovo je
samo moje do sadasnje iskustvo kao mladi stavnovnik ove zemlje.
Zivim u Bosni i Hercegovini imam pa uskoro i 17 godina poslijeratno sam dijete.
I sa svojih nepunih 17 godina dobro poznajem sta je nacionalizam jer i dalje odrastam u mrznji i izdvajanju po vjeri.
U mojoj
porodici nitko nije nacionalista niti su me ikada ucili da nekoga mrzim
ali kao dijete to me je bila naucila televizija . Vidjela sam scene na
TV iz rata ili svake godine Srebrenicu,razne politicke rasprave i kao
dijete znatizeljo upitala ko je to ucinio. I onda sam pocela da mrzim tu
naciu. Roditelji su mi stalno govorili da je to proslost i da nije
cijela nacia kriva za to da su samo pojedini ljudi ,ali ja sam to
odbijala uvjerena u ono sto je TV rekao. Tek poslije nekoliko godina
pocela sam uvidati da smo svi mi isti i da proslost treba ostaviti gdje
joj je i mjesto i da nisu svi krivi.
Trebamo oprostiti ali ne i zaboraviti.
I sada da
mi mladi pravimo mir i da unaprijedimo ovu nasu prelijepu BiH mi je samo
rusimo nekim predrasudama i mrznjom ,nekim pretnjama i pritiskom kao da
je hladni rat.
I sada smo jos vise odvojeni jedni od drugih.
Najgore od
svega je to sto maldi mrze jedni druge zbog rata kojeg se niti ne
sjecaju niti su tada bili rodeni i oni su najvise okrenuti nacionalizmu
i vise nego oni sto su bili tu u ratu. I ne mozemo uvijek kriviti da su
roditelji krivi za to dobro i oni imaju veliki utjecaj ali najveci
imaju oni na vlati sto govore preko TV i sto od nas prave nacionaliste
,mrzitelje i nasilnike.
Ali da vam sada ja pricam o pomirenju to je tesko i to je vrlo komplikovana tema mnogi to pokusavaju vec godinama .
Zelim da to
prevazicemo i da kada kazem da imam prijateljicu Anu ,Sonju,Mariju
.....da ne bude odmah komentar "Sta ce ti ona ,ona nije nasa!"
Moramo
shvatiti da ne postoje "nasi" postojimo "mi" jer mi smo svi isti pricamo
isti jezik i vjerujemo svi u jednoga Boga bez obzira kako ga zvali
.Svako ima pravo na svoj zivot svoju vjeru i suzivot medu svima nama .
Mi smo svi jednaki .
STOP NACIONALIZMU!!!!!


0 Primjedbe