Poslije skinute oznake tajnosti s dokumenta CIA-e u kojem se navodi da Josip Broz Tito nije bio jugoslavenskog podrijetla, oznaka tajnosti skinuta je i s tajnog dokumenta NSA-e. Kako prenosi RTS, u tom dokumentu se navodi da je SAD bio spreman da nuklearnim oružjem brani SFRJ od napada SSSR-a i Staljina. U dokumentu koji je nazvan Izbjegavanje Armagedona navodi se da je Staljinov privatni rat s Titom umalo prouzrokovao treći svjetski rat s obzirom na to da je čelnik SSSR-a bio odlučan da po svaku cijenu uništi Broza i njegov otpadnički komunistički režim.
Lov na izdajice
Tito je povukao nekoliko poteza koji su razbjesnjeli Staljina, a kap koja je prelila čašu u odnosima dva komunistička čelnika bio je grčki problem i Titova pomoć (oko 10.000 dragovoljaca) komunistima koji su se borili u toj zemlji. U dokumentu se navodi da je Staljin radi toga Titu poslao kritičko pismo smatrajući da komunisti u Grčkoj nemaju nikakve šanse zato što Atenu podržava SAD. Kako Tito nije odustajao, Staljin je zahtijevao oštre kazne pa je uslijedilo izbacivanje SFRJ iz Informbiroa, započeta je propaganda u kojoj su Tito i njegova vlada proglašavani za "špijunske grupe", odane američkom i britanskom imperijalizmu…
U isto vrijeme u sovjetskom bloku krenule su i čistke Titovih saveznika, koje su najtemeljitije bile u Mađarskoj. U isto vrijeme i Tito je pokrenuo niz akcija nastojeći osloboditi svoj režim od prosovjetskih elemenata tako što je započelo čišćenje Partije, vojske i tajne policije, poznato i kao lov na izdajice.
Dokument NSA-e, za koji se navodi autor, navodi i riječi mađarskog generala Bela Kiralja koji je dezertirao, a po kojem je Mađarska narodna armija trebala probiti obranu SFRJ u Vojvodini i tako su se trebala otvorila vrata prema Beogradu, koji su trebale zauzeti sovjetske oklopne trupe. SSSR je uskoro oformio specijalne borbene jedinice, uključujući i tri internacionalne brigade u Mađarskoj, Rumunjskoj i Bugarskoj. Visoke položaje u tim jedinicama zauzimali su jugoslavenski emigranti, a pogranični incidenti postali su veoma učestali. Sve to dovelo je i do interesa Zapada, prije svega SAD-a.
Staljinova opsesija Titom
Spominje se i procjena CIA-e da bi tadašnja JNA imala šanse u sukobu sa snagama iz Rumunjske, Mađarske i Bugarske, ali i da bi prisutnost šest sovjetskih divizija u tim vojskama značilo poraz Jugoslavije. CIA je donijela zaključak da jugoslavenski otpor ovisi o stupnju i brzini zapadne pomoći. Podsjeća se i da su pojedini senatori upozoravali da bi "sovjetski napad na Jugoslaviju lako mogao predstavljati uvod u treći svjetski rat". Poslije toga dolazi do sve bolje suradnje SAD-a i SFRJ i sve veće vojne pomoći Beogradu. U CIA-i su računali i na SFRJ kao buduću članicu NATO-a.
Smatra se da su događaji na Korejskom poluotoku i snažan angažman SAD-a u obrani Južne Koreje spriječili planove SSSR-a. U SAD-u su bili svjesni da ne mogu ostvariti prednost konvencionalnim naoružanjem, tako da se prihvatila opcija da se iskoristi nuklearno naoružanje, što bi automatski dovelo do odgovora i trećeg svjetskog rata. Kako planovi o invaziji nisu dali rezultata, Staljin se vratio planovima za ubojstvo Tita pa su pripremani razni scenariji. Staljinova opsesija Titom trajala je do posljednjeg trenutka njegovog života.
0 Primjedbe