T-54 i T-55 ime je za sovjetski tenk koji je nastao kao zamjena za vrlo uspješni tenk T-34 iz Drugog svjetskog rata. Serija tenkova T-54/55 je najmasovnije proizveden model tenka u svijetu i tenk koji je imao najrasprostranjeniju uporabu do sada. Po svom izgledu, T-54 i T-55 u mnogome su slični i tokom vremena mnogi modeli T-54 unaprijeđeni su u T-55. Mnoge zemlje napravile su i svoje preinake T-55, tako da danas postoji mnogo tvrtki koje izvode unaprjeđenja.
Tenk model T-55 spada u grupu srednje teških tenkova. Naoružan je topom kalibra 100mm i PAM 12mm DŠK ili Browning strojnicom; posada je naoružana 7,62 mm Škorpionima i jednim AK s preklopnim kundakom. Ima mogućnost djelovanja s 56 granata + jednim podkalibarskim zrnom. Koristi pogonsko gorivo D2, a kapacitet spremnika iznosi 1200 litara s vanjskim spremnicima. Noviji modeli imaju i SUP za upravljanje paljbom i noćnu optiku.
Proizvodnja početne serije T-54 tenkova počela je sporo, 1490 ih je bilo napravljeno. Crvena armija dobila je tenk koji je u teoriji i dizajnu bio jači od tenkova u Drugom svjetskom ratu. Njegov 100 mm top nije bio toliko učinkovit koliko 88 mm top koji je bio postavljen Tiger II, ali je bio jači od 88 mm topa koji bio postavljen na slabijem Tiger I tenku i bio je slične učinkovitosti kao i 75 mm top Panther srednjeg tenka.
Iako je bio revolucionarnog promjera, ovaj top bio je postavljen na tenk koji je 4/5 težine tenka Panther, 2/3 težine Tiger I, i samo pola od težine Tiger II tenka. Mala masa, snažan motor i robusna suspenzija davale su mu odličnu terensku pokretljivost. Serijski modeli nisu imali većih kvarova.
Serijska verzija, T-54-1, drugačiji je od T-54 prototipa. Ima deblji oklop tijela (80 mm sprijeda, 30 mm na krovu i 20 mm na stranama) čime su nadmašili debljinu oklopa na njemačkom tenku Tiger I. Tijekom razvijanja ovog modela nastali su tehnički problemi i nije bio pouzdan. Proizvodnja je zaustavljena i dizajnirala se nova inačica T-54-2 (Ob'yekt 137R). Napravljeno je nekoliko izmjena i postavljena je nova kupola. Novi dizajn kupole sa zaobljenim stranama uzet je s IS-3 teškog tenka; kupola je slična onoj na kasnijim izvedbama T-54 tenka, ali s uzdignutim zadnjim krajem u odnosu na tijelo tenka. Prijenos snage je moderniziran i gusijenice su proširene na 580 mm. T-54-2 je ušao u serijsku proizvodnju 1949. (Staljin Ural Tenk Tvornici No. 183 (Uralvagonzavod), a proizvodnja je počela 1950. godine.
Godine 1951., napravljena je i druga modernizacija, T-54-3 (Ob'yekt 137Sh), koji je imao polukružnu kupolu (bez odvajanja od tijela straga), kao i novi TSh-2-22 teleskopski vizor za topnika umjesto TSh-20. Tenk je također imao TDA dimni sustav. Zapovjedna verzija T-54K, koja ima radio vezu, navigacijsku opremu i punjač akumulatora.
0 Primjedbe